Kako se to osvaja neosvojivo? Tako što odlučiš da ti to ne treba

Nikada do sad, nisu i muškarci i žene bili toliko izloženi ogromnoj količini kontradiktornih savjeta za život, za odnose, za prehranu, za poslovanje, za sve… kao što su sad!

A svi se svode na isto – budi što zapravo nisi.

Ako želiš osvojiti ženu, budi indiferentan, javljaj se svaki treći dan, dejtaj s drugim ženama da ti “vibe” ostane u muškoj energiji, budi nedokučiv, budi dvosmislen…

Isto je i sa ženama, ako želiš ostati ili postati (pazi koncepta uopće) zanimljiva frajeru, budi dinamična, prevrtljiva, topla ali nedokučiva, mijenjaj dinamiku odgovaranja na poruke, budi ponekad hladna, ponekad totalna kučka, jer znaš “muškarci više vole kučke”, i ostale gluposti.

Svi su kronično nesretni I onda se moja frendica sinoć na cugi jada kako ima osjećaj da više nitko nije što stvarno je i da svi nešto glume i konstantno su nesretni.

I jesu, ljudi su nesretni jer su prihvatili taj model bezglavog življenja. Tog slijepog praćenja nekih nebuloznih savjeta i suludog pokušavanja dosezanja nekog lifestylea i kreiranja odnosa. Te neke svemirske furke.

Vidim to kod gro ljudi s kojima sam bliska. Silno pokušavaju i stalno su u istom modu – pokušavanja.

Neke moje frendove uvijek privlači isti tip žena – hladne, nezainteresirane, prevrtljive, bezobrazne. One koje im vade mast na slamku, piju krv, plešu po živcima, prazne novčanik i prorjeđuju kosu na glavi. I svaki put, mi ti momci dolaze s istim spikama o tome kako žele dobru i dragu, normalnu curu ali takve više ne postoje.

I uvijek im kažem – naravno da postoje, ali ti se micko uvijek zalijepiš za onu koja bi ti po grobu plesala i još s frendicama pila šampanjac, pa onda cviliš k’o ranjeno pseto što te izigrala. Ne pališ se na normalne cure.

Moje frendice uvijek pale “zločesti dečki”, oni koji su danas tu a sutra im možeš staviti soli na rep. Koji uvijek “traže smisao života”, “ne znaju što žele”, nisu se “još pronašli” i ostale bajke.

Glumci i čušpajz odnosa Svi oni zapravo glume.

Ona nije “hard core” kučka, samo ju ti ne pališ, ali je negdje pročitala da treba izigravati nedokučivu primadonu, umjesto da bude čovjek i kaže ti otvoreno – ‘gle, dobar si dečko ali nisi moj tip.’ I prestane ga zavlačiti.

On nije taj “bad boy” kojeg glumi, ne zapravo, samo mu ona nije napeta, i umjesto da pronađe muda gdje ih je već posijao i kaže joj – ‘stvarno si mi draga ali te ne vidim na taj način i nikad neću’, on sebi ostavlja otvorena vrata, jer hej, svi njegovi frendovi imaju svoje rezerve, pa što ne bi i on imao koju?

Na kraju imamo čušpajz.

Žene koje glume kučke i likove koji su kraj njih papučari. I žene koje pate za “zločestim dečkima” koji su zapravo papučari u kandžama neke “zle trebe”. I svi skupa su kronično nesretni. Prestanite pokušavati “biti netko drugi”, “promijeniti nekog drugog” I ja sam bila i “kučka” i ona koja bez veze pati, a onda sam negdje putem zaključila da je život prekratak da ga potratim u suludom razmišljanju o nekom tipu “koji ne zna što hoće” i odlučila biti sretna, što god ta sreća u tom trenutku za mene značila.

Prestala sam biti kučka prema onima koji me ne zanimaju i otvoreno im rekla kako stvari stoje. Oni su me prestali proganjati i ja sam prodisala, s druge strane ohrabrili su se tražiti svoju sreću negdje drugdje i ja sam sretna zbog njih. Ništa nemam od toga da nekog zavlačim i radim mu sve ono što ne bih voljela da netko radi meni.

Prestala sam živjeti u modu “pokušavanja”.

Jednostavno mi je dosadilo. Prestala sam pokušavati shvatiti zašto nekom tipu nisam zanimljiva, prestala sam pokušavati dokučiti zašto sam zanimljiva tipu koji nije zanimljiv meni, prestala sam psihoanalizirati samu sebe, prestala sam muškarce koji su mi napeti podizati na pijedestale i davati im “princ iz bajke” atribute koje realno nemaju. I prestala sam sebe “popravljati” kako bih se svidjela nekom tipu koji ne zna tko mu glavu nosi.

Jednostavno sam prestala.

I mislim da je to ključ, prestati pokušavati biti što nismo, prilagođavati se, “popravljati se”, dodvoravati se nekome. Jer u trenutku kad startamo s tim, podižemo tu osobu na neki pijedestal i dajemo joj svu moć u ruke. A zašto bi netko u svojim rukama imao takvu moć? Zašto bi netko sam odlučivao o dinamici odnosa u kojem smo ili prema kojem idemo? Netko tko je i dalje samo čovjek! Nije on/a neko “božansko” biće kakvim ga mi vidimo jer ga idealiziramo.

Koga to točno i zašto idealizirate? Mislim realno, hajde pogledajte tu osobu kojoj se toliko divite i toliko ju želite. Ali stvarno je pogledajte!

Je li zaista tako idealna? Nije. Ima vjerojatno neku karakternu crtu koja vas iritira ali je zanemarujete jer je idealizirate. Fizički možda uopće nije vaš tip, ali je silno želite osvojiti baš zato što vam uporno izmiče! A uporno vam izmiče baš zato što je idealizirate i predajete joj svu moć!

Nitko nije toliko vrijedan da ključ vaše osobne sreće ima u svojim rukama, da o njegovom pozivu, poruci ili pažnji ovisi vaše raspoloženje. Nitko.

Tip koji mi se sviđa rekao je nedavno “vidit ćemo što vrijeme donosi” a ja sam u sebi pomislila, okej, vidjet ćemo, ali ja neću pokušavati uhvatiti tvoj korak jer ti si samo neki tip, radije ću na kavu s drugim tipom pa barem provesti večer u smijehu i zezanciji. Moja sreća ne ovisi o tvom “vidjet ćemo”, nego o mojoj odluci da budem sretna, s tobom ili bez tebe.

I ne, nisam postala kučka prema njemu. Nisam počela igrati igrice, nisam se “zarotirala za 360”. Ostala sam i dalje ja, jer nisam tu da ispunjavam tuđe fantazije i budem što nisam. Niti sam tu da živim neke tuđe modele.

Na kraju balade, ja ne želim trošiti vrijeme za osvajanje nekog tipa, koji je sebi zacrtao biti neosvojiv. Želim muškarca koji je spreman biti partner. Koji želi voljeti, graditi svoj život u dvoje, doći kući osobi s kojom želi provoditi vrijeme, kuhati s njom, ići na izlete, spremati stan, izlaziti, družiti se, živjeti! U dvoje! To je ono što želim. A ne provoditi tjedne i mjesece u pokušajima da se dodvorim tamo nekom tipu.

“He’s gonna do his thing, I’m gonna do my thing” i nema tu ljutnje, nema glumatanja, nema igrica. Ima smijeha, zezancije, flerta i dobrih vibri. Ima života. I nije bitno što donese vrijeme, jer se živi u sada.

Kako se to osvaja neosvojivo

Kao hrčak koji beskonačno juri veliko ništa Najgore što možemo napraviti je silno pokušavati nekog “urazumiti”, nekog “popraviti” ili “dozvati pameti”, ili se povući u neku rupu pa tamo pokušavati dokučiti što bi mi mogli “popraviti na sebi” ili kako bi se mi trebali ponašati da bi se svidjeli toj nekoj osobi.

Trčati tako i pokušavati i na kraju se kao siroti mali hrčak vrtjeti u krug. Ali hrčak barem u toj svojoj vrtnji uživa, on ne zna da može bolje, ali mi znamo.

Jer dok silno pokušavate pronaći čarobnu formulu kako usrećiti to neko “božansko biće”, zapravo potkopavate jedinu osobu koja je tu istinski bitna, a to ste vi.

Bit ćete okej bez te osobe, bit ćete okej ako ostanete prijatelji, bit ćete okej ako vam se razdvoje puti, bit ćete okej s kim god bili, bit ćete okej i solo. Bit ćete okej!

Biraj sebe

Imate obvezu samo prema sebi, samo vaša sreća je u vašim rukama i vaš um i vaše srce. Za tuđu sreću, život i odluke, niste odgovorni. Mnogo je lakše živjeti svoj život i pustiti sve druge ljude da rade što god misle da će njih usrećiti, no ispravljati “krive Drine”.

Na kraju balade, za svakog postoji netko i možda vaš netko upravo prolazi pokraj vas, dok se vi bavite prolaznim ljudima i njihovim “željama i potrebama”.

Za svoje želje i sebe se pobrinite, sebe stavite na prvo mjesto, živite u skladu s onim što jeste, ne mijenjajte se i ne prilagođavajte, jer ako ostanete svoji, puno onih kojima je “trebalo vremena” ili “nisu znali što žele” zarotirat će se u vašem smjeru, a tad vi odlučite želite li ih još ili ne.

Nitko nije neosvojiv, samo treba usvojiti stav, da smo mi sami bolji od toga i da nam to ne treba.

Zaključujem da u životu valja biti kao suncokret, kad nema sunca, taj divan, inteligentan cvijet okreće se drugim suncokretima! Tako činim i ja.

MARIJA KLASIČEK

Leave a Reply

Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑

%d bloggers like this: